Pozitivne emocije,smijeh

Ljudi odavno hvale povoljan utjecaj smijeha na zdravlje. Možda je najbolji primjer ustaljena izreka "smijeh je najbolji lijek". Međutim, vjerojatno se mnogo ljudi upitalo je li to uistinu tako ili je to samo jedna od bezbrojnih izjava.

Norman Cousins, prijašnji urednik časopisa "Saturday Review" pobudio je pozornost medicinske javnosti pitajući se ima li smijeh mogućnost liječenja. 1964. godine je Cousinsu dijagnosticiran ankilozantni spondilitis, progresivna degenerativna bolest vezivnog tkiva. Liječnici su mu ostavili vrlo malo nade u oporavak te pretpostavili da je mogući uzrok njegove bolesti trovanje teškim metalima.
Prisjećajući se svojih aktivnosti u mjesecu prije početka simptoma, sjetio se da je često bio izložen ispušnim dizelskim parama tijekom putovanja po Rusiji. Pretpostavio je da je iscrpljenje nadbubrežne žlijezde oslabilo njegovu sposobnost podnošenja izloženosti otrovu. Cousin se prisjetio kako je čitao knjigu Hansa Selye o odgovoru tijela na stres u kojoj su navedeni rezultati istraživanja po kojima negativne emocije uzrokuju kemijske promjene koje mogu iscrpiti nadbubrežnu žlijezdu. Također je pretpostavio da pozitivne emocije (kao što su vjera, nada, povjerenje, veselje) mogu stvoriti u tijelu promjene koje bi potakle oporavak i ozdravljenje.
Kako je smijeh put ka ovim pozitivnim emocijama, Cousin je počeo gledati zabavne filmove kako bi stimulirao smijeh. Nakon svake epizode smijanja primijetio je da bolje spava bez potrebe za analgeticima i sedativima. Također je otkrio da smijeh stimulira smanjenje sedimentacije, što je ukazivalo na povlačenje upalnog procesa.

Nakon oporavka, Cousins je proveo zadnjih deset godina života kao gost profesor na U.C.L.A. medicinskom fakultetu gdje je osnovao radnu grupu za humor koja je koordinirala i podupirala znanstvena istraživanja. Danas, 28 godina nakon Cousinsova iskustva, dostupni su nam rezultati znanstvenih istraživanja koji objašnjavaju specifične fiziološke promjene koje je potakla njegova anegdotalna priča. Smijeh uistinu djeluje na tijelo, dušu i duh.

Što je uopće smijeh?

Humor je perceptivni proces dok je smijeh oblik ponašanja, odgovor na humor. Ovo ponašanje stvara predvidljive fiziološke promjene u tijelu. Kao i nakon drugih oblika vježbanja, vidimo dva stupnja odgovora tijela: fazu uzbude kada se fiziološki parametri povećavaju te fazu popuštanja kada se vraćaju na stanje u mirovanju ili još niže. Za vrijeme jakog smijeha koji duže traje, povećava se frekvencija srca, ponekad i iznad 120 otkucaja u minuti; normalni uzorak disanja postaje kaotičan: frekvencija i dubina disanja se povećavaju, a rezidualni volumen se smanjuje. Kašljanje i štucanje često nastaju zbog iritacije freničnog živca ili pomakom mišićnih hvatišta, što pomaže čišćenju dišnog sustava.
S druge strane, zasićenje kisikom u perifernoj krvi ne mijenja se značajno tijekom povećane ventilacije koja se pojavljuje tijekom smijeha. Štoviše, stanja kao što su astma i bronhitis mogu se provocirati jakim smijehom. Protok u perifernim krvnim žilama se povećava zbog vazodilatacije. Brojne mišićne skupine su aktivne tijekom smijanja - dijafragma, trbušni, međurebreni, pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa. Otkriveno je da je potrošak energije u nekoliko minuta smijeha jednak potrošku za vrijeme 10 minuta vježbanja na spravi za veslanje ili 15 minuta na sobnoj bicikli.
Neka od najuzbudljivijih istraživanja koja proučavaju potencijal mogućnosti liječenja smijehom su sa područja psiho-neuro-imunologije (ovo se područje još naziva i neuroendokrinologija ili neuroimunologija). Psihoneuroimunologija je područje istraživanja gdje se istražuje povezanost između živčanog sustava (centar za razmišljanje, pamćenje i emocije), endokrini sustav (proučavanje izlučivanja hormona) i imunološki sustav (mehanizmi obrane tijela).

Istraživanja o smijehu

Istraživanja pokazuju da je razina serumskog kortizola i adrenalina smanjena nakon smijanja. Kortizol i adrenalin se inače povisuju tijekom odgovora na stres .
Hormoni stresa potiskuju imunološki sustav, povisuju broj trombocita (što može dovesti do začepljenja arterija) i povisuju krvni tlak. Zbog toga su znanstvenici zaključili da se smanjenjem razine ova dva hormona može poništiti potiskivanje imunološkog odgovora, smanjiti začepljenje arterija i visoki krvni tlak. Drugi su znanstvenici pokazali da veseli smijeh povećava spontano stvaranje limfocita i aktivnost NK (natural killer) stanica. NK stanice su tip limfocita koje ubijaju tumorske stanice. Razina gama-interferona, proteina aktivnog u borbi protiv bolesti, također se povećava.
Daljnje su studije pokazale kako je sekretorni imunoglobulin A, koji predstavlja prvu liniju obrane od ulaska mikroorganizama u dišni sustav, niži tijekom dana kada smo negativno raspoloženi, a viši u danima pozitivnog raspoloženja. Pretpostavlja se da se endorfini, tvari koje sprečavaju bol, otpuštaju tijekom epizoda smijeha.
Istraživanja na području psiho-neuro-imunologije nastavljaju dokazivati kako su um (emocije) i tijelo (imunološki sustav) usko povezani. Pozitivne emocije izgleda potiču imunološki odgovor dok ga negativne potiskuju.

Sve ove prednosti smijeha potvrđene su različitim eksperimentima koje rade brojni znanstvenici, gdje se pacijenti "izlažu" smijehu (npr. smiješnim filmovima, šalama) i nakon toga se njihova fiziologija uspoređuje s normalnim nalazom.
Mora se imati na umu, pritom, kako je svaki pacijent jedinstven slučaj i da nema garancije da će svaki pokušaj biti uspješan, jednostavno zato jer je doživljavanje humora vrlo subjektivno.

Cirkus liječi!

Kako bilo, iako smijeh sam ne može izliječiti bolesti kao što je rak, još uvijek može pomoći. Liječnici koji koriste terapiju smijehom za bolesnike u završnoj fazi bolesti otkrili su da ovi puno bolje podnose bol, vjerojatno zbog svih navedenih razloga. Sigmund Freud, utemeljitelj psihoanalize, također je prepoznao oslobađajući učinak koji ima humor. Na humor je gledao kao na jedan od najboljih obrana čovječanstva od patnji. Vrlo je zanimljivo primijetiti kako mnoge zdravstvene klinike prepoznaju pozitivan učinak koji terapija smijehom ima na bolesnike te je uistinu i primjenjuju. Npr. cirkus "The Big Apple Circus" iz New Yorka šalje klaunove u bolnice od 1986., većinom na dječje odjele. U SAD postoji udruženje nazvano Američko udruženje za terapijski humor "American Association for Therapeutic Humour", koje čine liječnici, medicinske sestre, psihijatri i ostali, a udruženje se bavi promocijom ovog oblika liječenja.

Svakako treba napomenuti kako dugotrajni učinci liječenja smijehom nisu još dobro dokumentirani. Ne postoji dugoročna znanstvena statistika o ovoj temi. Ali, zbog navedenih razloga, izgledno je kako dobar smisao za humor može biti iznimno važan u liječenju od bolesti, a također i u uživanju u životu. Zato, uvijek čuvajte punu šaku smijeha u svojim džepovima i vidite li nekog bez osmijeha, dajte mu jedan vaš!